1. Dan

Našu nezaboravnu Erasmus+ Poljsku avanturu započeli smo na check in šalteru splitske zračne luke. Nakon nedugog čekanja ukrcali smo se na zrakoplov za Beč te smo uživali u prekrasnom pogledu na hrvatske otoke i obalu. Mirnim letom došli smo na bečki aerodrom s kojeg smo brzim vlakom došli do centra Beča i tako iskoristili četverosatnu pauzu. Čim smo izašli s centralne bečke stanice, Beč nas je svojim izgledom oborio s nogu. Svakim korakom prema glavnom bečkom trgu, na kojem se nalazi katedrala svetog Stjepana, upijali smo ljepotu grada u kojem se nalazimo. Katedrala nas je ostavila bez daha. Nakon razgledavanja sjeli smo u poznatu bečku kavanu Julius Meinel gdje smo se zasladili poznatom Zacher tortom i na taj način proslavili Antin rođendan. U međuvremenu, dok su se ostali odmarali, dvije Ivane i Gordan odlučili su otići do ikoničnog Hard Rock Caffea kako bi nabavili suvenirske majice. Kad su se vratili, svi smo prošetali po poznatoj ulici Kärntner Straße u kojoj se nalaze skupi i svjetski poznati dućani. Užurbanim korakom ukrcali smo se na metro i došli do glavne stanice pa potom do bečke zračne luke. Tamo smo se ukrcali na zrakoplov za Krakov i napustili austrijsko tlo. Na krakovskom aerodromu pričekali smo Portugalce, a zatim se zaputili na trosatnu vožnju do malenog mjesta Rudniki. Na početku vrlo neugodana vožnja pretvorila se u sasvim zabavno druženje s kolegama iz Portugala. Dolaskom u Rudniki dočekali su nas naši domaćini i odveli svojim kućama te najavili kako jedno zabavno druženje tek počinje.

Gordan Kragić, III. D

2. Dan

Drugi dan našeg putovanja nosi prvo buđenje u Poljskoj. Domaćini su me dočekali uz obilan doručak i topli čaj. Poslije doručka zaputili smo se prema školi Rudniki gdje smo se upoznali s profesorima i zaposlenicima škole koji sudjeluju u projektu. Sudjelovali smo na radionicama s temom zapošljavanja. Radili smo zadatke u grupama i, što je najvažnije, dobro se nasmijali. Za razliku od naše škole, njihova je za sve uzraste pa se u jednoj zgradi nalaze vrtić, osnovna i srednja škola. U školi imaju i kantinu pa smo taj dan ručali u školi. Nakon ručka zaputili smo se prema Jasnoj Gori – najpoznatijem marijanskom svetištu u Poljskoj i jednom od najznačajnijih u svijetu. Svetištem nas je proveo vrlo osebujan svećenik koji je sam sebe proglasio budućim papom. Nakon obilaska glavnog dijela svetišta, oltara s Gospom Częstochowskom uslijedilo je penjanje na visoki zvonik crkve. Penjanje je bilo jako zahtjevno i puno vijugavih stepenica u skučenom prostoru, ali najveće pohvale idu profesorici Palčić koja se s bolnim koljenom uspjela popeti do vrha. Kad smo došli do vrha, shvatili smo da je sav napor uistinu bio vrijedan truda jer nas je Częstochowa očarala svojom panoramom. Nakon spuštanja sa zvonika slijedila je igra s ciljem još boljeg upoznavanja grada. Podijelili smo se u grupe i obilazili najznačanije ustanove i spomenike ovoga grada. U Rudniki se nismo vraćali svi zajedno, već svatko sa svojim domaćinom. Slobodno smo vrijeme proveli na školskom igralištu gdje smo se okušali u odbojci. Poljaci su dobro igrali, ali ipak nisu mogli pobijediti Hrvate.

 Ivana Kaćunić, III. E

3. Dan

Ustala sam se u ranojutarnjim satima. Moja poljska obitelj pripremila je „užinu to go“ koja me podsjetila na osnovnoškolske dane. Vožnja do našeg prvog odredišta, Wadowice, trajala je puna dva sata. Svaki trenutak, koji nismo proveli spavajući, iskoristili smo obrazujući Poljake o našim domaćim glazbenim hitovima poput pjesama Prljavog kazališta, Bijelog dugmeta, Miše Kovača i Daleke obale. Prva asocijacija na spomen Poljske jest Ivan Pavao II. čije smo lice susretali na svakom koraku pa čak i na cjenicima restorana. Kako u selu naših domaćina nije postojao kafić, iduća je lokacija razveselila naša dalmatinska srca koja su vapila za kofeinom. To je bio Krakov koji nas je ostavio bez daha. Najveći srednjovjekovni trg, široke ulice, gradske fasade izmiješanih stilova, miris cvijeća, mnoštvo fontana i uličnih glazbenika… Posebno nas je zaintrigirao kip zmaja koji riga vatru. Legenda kaže da je zmaj u obližnjem dvorcu čuvao princezu koju su mladići mogli osvojiti samo ako pobijede strašnoga zmaja. Ta je legenda probudila dijete u nama te nas je potaknula da kupimo plišane zmajiće koji su bili naša pratnja ostatak večeri. Svoje oduševljenje gradom međusobno smo podijelili ispijajući bezalkoholne koktele, a vrhunac je naše male avanture bio kada smo shvatili da naš hostel i McDonald’s dijeli samo jedan zid! Kako nikome nije bilo do sna, sinula nam je izvrsna ideja o noćnoj šetnji gradom u pidžamama. Šetajući Krakovom u našim modnim kombinacijama, otkrili smo ispunjene ulice koje odišu pjesmom i smijehom! Nakon naše male avanture zaputili smo se natrag u hostel.

Ivana Jukić, III. C

4. Dan

Dan smo započeli kašnjenjem na doručak u hostelu. Prije polaska imali smo još malo slobodnog vremena za provesti u centru Krakova. Kao tipični Hrvati, još i Dalmatinci, odlučili smo sjesti na kavu nakon kupovine suvenira. U dogovoreno vrijeme uputili smo se prema busu i nastavili putovanje prema Wieliczki. U busu smo čitavo vrijeme nagađali kakav bi to rudnik mogao biti, ali nitko nije mogao pretpostavit da ćemo upravo mi rudariti. Po dolasku u rudnik dobili smo opremu za rudarenje: kacigu, odijelo, lampu i spremnik kisika u slučaju kvara ventilacijskog sustava. Dizalom smo se spustili do naše odredišne točke na 135 metara dubine. U rudniku je bilo mračno i poprilično hladno. Svojim svjetiljkama osvjetljavali smo put i slušali jednu stariju gospođu koja nas je vodila, a pričala je engleskim jezikom tvrdog ruskog akcenta (“zi helmet, zi mine”). Usred razgledavanja rudnika, jednome Latvijcu je počela teći krv iz nosa te su ga previli upravo Marulićevci koji polažu tečajeve prve pomoći za natjecanja. Razgledavanje smo završili u velikoj dvorani u rudniku koja služi kao kapelica. Ukrašena je kristalnim lusterima i na dnu dvorane nalazi se kip pape Ivana Pavla II. Iz dvorane smo se uputili na ručak u prekrasnom restoranu koji uopće ne izgleda kao da se nalazi u rudniku. Za ručak nam je servirano tradicionalno poljsko jelo pierogi, koje je bilo najbolje jelo na cijelome putovanju. Nakon ručka busom smo se uputili u Rudniki gdje smo slobodno poslijepodne proveli s našim dommaćinima.

Ante Petrović, III. E

5. Dan

Peti dan započeo je izradom lizalica i bombona. Nakon što su nam radnice u tvornici objasnile postupak izrade, red je bio na nama. Sami smo mogli birati boje i oblike, no ispostavilo se da smo se svi, kao po dogovoru, odlučili za najjednostavniji oblik, to jest crveni krug. Ta teškom mukom izrađena umjetnička djela, ponijeli smo sa sobom kao podsjetnike da nije sve za svakoga. Zatim su na redu bile naše kulinarske sposobnosti, no hrana je ostala nezapažena pored cvjetnih kuharskih kapa i pregača koje su naši momci prikazali u najboljem svjetlu. Nakon što smo pojeli pizze, zapazili smo prazne ležaljke što je opet probudilo Dalmatince u nama. Dok su naši poljski prijatelji čekali na nogama, mi smo izabrali liniju manjeg otpora upijajući svaku zraku sunca. S obzirom da u Rudnikiju nije bilo kafića, naši su nas domaćini odveli na svoje mjesto za druženje u prirodi. Tu smo uživali igrajući nogomet, odbojku i društvene igre. Navečer su za nas priredili upoznavanje s poljskom kulturom i tradicijom nakon kojeg nas je čekalo disko u školskoj dvorani. Na Halida Bešlića zaplesale su čak i naše profesorice, a uvjereni smo da se svidjelo i Poljacima. U dobrom društvu vrijeme je za čas proletjelo pa smo se svi uputili svojim kućama.

Ana Krajna, III. A

6. Dan

Šesti dan u Poljskoj, već pomalo umorni, započeli smo onako kako svaki učenik voli započeti – satom kemije. Možete zamisliti entuzijazam na našim licima kad smo saznali da nas očekuje predavanje iz kemije, ali iznenadili smo se. Bio je to sve samo ne običan sat kemije. Dočekao nas je jedan osebujan profesor koji nije Poljak, već Englez. Pokuse, koje nam je pokazao, začinio je s dosta karakterističnog engleskog humora. Pokazao nam je kako zapaliti novčanicu bez da ju oštetimo… Bilo je jako zanimljivo kad smo na brzi ritam Offenbachova Can-cana nabrajali sve elemente periodnog sustava elemenata. Iz škole smo se zaputili u zgradu lokalnih vlasti koja se nalazi u gradu Rędziny, ali smo se i pobliže upoznali s Rudnikijem koji je bio naš dom šest dana. Nakon ručka u lokalnoj konobi nismo imali vremena za odmor, već smo se zaputili prema dvorcu Ogrodzieniec. Morali smo čekati vodiča koji poznaje engleski jezik pa smo mi Hrvati to vrijeme, za razliku od ostalih, odlučili potrošiti na zabavu. U sklopu dvorca nalazi se i zabavni park te smo odlučili kupiti karte za vožnju autića po strmoj stazi. Kao i sva djeca, nezasitni zabavom, zamolili smo profesoricu za još jednu vožnju. U međuvremenu je došao vodič. Proveo nas je kroz pet i pol stoljeća star dvorac, ispričao nam cijelu povijest istoga koji je jako bitan za povijest cijele Poljske. Nakoj spuštanja s dvorca slijedilo je ono što smo svi jedva dočekali – zajedničko pečenje kobasica na vatri. Prije povratka u Rudniki imali smo pola sata slobodnog vremena kojeg smo mi proveli, zamislite, u kafiću. U svom tom odmaranju izgubili smo pojam o vremenu pa su svi opet čekali Hrvate, ali nadamo se da nam nitko to nije zamjerio. Za poslijednji dan u Poljskoj, prije povratka, naši domaćini organizirali su zajednički roštilj. Nakon jela, pomalo ukočenim Poljacima, opet smo pokazali našu mediteransku opuštenost. Poveli smo vlakić kroz cijelu ulicu, pozvali ih u kolo te ih nagovorili da nas nauče poljsko tradicionalno kolo. Bio je to jako dobar oproštaj od naših ne više kolega ili domaćina iz Poljske, već naših prijatelja iz Poljske.

Ivana Kaćunić, III. E

7. Dan

Nakon šest nezaboravnih dana stigao je i posljednji dan našeg boravka u Poljskoj. Spakirali smo se, pozdravili sa svojim domaćinima i rano ujutro okupili ispred škole. Kombijem smo se uputili prema Krakovu. Dok smo dva sata čekali polazak aviona, slobodno vrijeme iskoristili smo za razgledavanje, kupnju suvenira, osvježenje… Ukrcali smo se u avion i poletjeli prema Hrvatskoj. Na putu prema Zagreb presjedali smo u Frankfurtu u kojem nas je oduševio jedan od najvećih aerodroma u Europi. Malo smo se odmorili i krenuli za Zagreb. Taksijem smo otišli do centra Zagreba i večerali u poznatom “restoranu” McDonald`s. Međutim, našoj kolegici se dogodila jedna neočekivana nezgoda. Naime, za večerom je shvatila da joj nema novčanika. Na sreću, unaprijed smo dogovorili da nas pokupi isti vozač i ona je u autu ipak pronašla svoj novčanik. Svi sretni zbog toga, uputili smo se prema Splitu gdje su nas dočekale naše obitelji. U Poljskoj nam je bilo jako lijepo… naše su profesorice sve odlično organizirale, domaćini su se trudili da nam udovolje, zabavili smo se, upoznali nova mjesta i mnogo toga naučili. Ipak, nakon sedam dana putovanja bili smo presretni što smo konačno stigli svojim kućama.

Domagoj Stričević, III. D

This publication has been produced with the financial assistance of the European Commission under the Erasmus+ programme. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein. Publication free of charge.

Tags:

No responses yet

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Gallery
IMG_1905 IMG_1878 IMG_1889 IMG_1894